Stvaranje

U Vodnjanu, među suhim kamenim zidovima, crvenom zemljom, solju s mora i tišinom jutra prije berbe, počela je priča koja nije nastala u velikoj vinariji — nego u rukama dva čovjeka koji su odlučili da vino mora biti više od posla.

​

Lorenzo i Matteo odrasli su uz zemlju. Vinograd nije bio samo parcela. Bio je krajolik djetinjstva, mjesto druženja, mjesto razgovora koji traju dok sunce tone, mjesto gdje se uči šutjeti i raditi.Svaki je na svoju stranu učio, putovao, gledao kako drugi rade. I onda se sve vratilo na ono što je oduvijek bilo tu.

​

Godinama je vino nastajalo u konobi, onako kako se radilo oduvijek — kanta, preša, bačva, vrijeme, strpljenje.
Nema marketinga. Nema etikete koja obećava čuda.
Samo grožđe, sunce i ruke koje znaju rad.

​

Lorenzo je donio smirenost, razumijevanje vinograda i čuvanje tradicije.
Matteo je donio hrabrost za isprobati novo, promijeniti, oblikovati.
Balans koji se ne uči — nego dogodi.
Dvije ruke. Dva pogleda. Jedna loza.

​

Milbur vina nastaju polako, bez ubrzavanja i bez industrije.
Ovdje nema inox hale, nema degustacijske sale, nema terase za slikavanje.
Postoji vino koje govori samo.
Nastalo je, ne iz velikog plana, nego iz onog prirodnog, tihog okupljanja oko zemlje koja poziva nazad.

​

Danas, svaka berba nosi okus Vodnjana: zrelo sunce, slanu vlagu s mora, kamen, glinu, figu uz put i onu toplinu koja se ne može izmisliti.

U svakoj boci je malo njih dvojice. Malo smijeha, malo umora, malo tvrdoglavosti koja je tu oduvijek i puno ponosa kad čaša konačno zasja.

​

Ovdje nema žurbe.
Ovdje se radi polako.
Kako treba.
Kako se oduvijek radilo.

​

Ovo nije vinarija.
Ovo je vino koje se radi jer se mora raditi — jer drugačije ne bi bilo ispravno.